U razgovoru sa našim najtaleniranijim rukometašicama Andreom Penezić i Jelenom Grubišić može se uvidjeti da nisu samo odlčne sportašice već i kompletne osobe pred kojima je velika perspektiva. Najviše mi se svidjelo što su te prekarasne mlade sportašice sa obje noge na zemlji, iako ih mnogi europski treneri ističu kao vrhunske talente. Pored profesionalnih obaveza u Lokomotivi i reprezentaciji, uspješno studiraju (ne maturiraju u 25. godini kao neki nogometaši) pa se može reći bez imalo pretjerivanja da su one prvi uzori za sve one koji se žele baviti sportom.

Rukometni počeci?
Andrea: Počela sam igrati u petom razredu osnovne škole, u okviru škole u Kustošiji bila je Rukometna škola, trener je bio inače profesor Smiljanić iz škole, on me je trenirao doveo u rukomet, osnovao klub..... U drugom razredu srednje sam prešla u Lokomotivu, gdje sam i sada.
Jelena: Isto sam počela u petom osnovne, ne u klubu, već nas je Rudi Carek na tjelesnom učio rukometu, i otada od petog razreda igram, u Lokomotivi.

Kako ste zadovoljni u Lokomotivi?
Andrea: Pa sad je dobro, hoću završiti fakultet, i onda bih željela otići igrati van, u Europu.
Jelena: Još imam ugovor dvije sezone, pa ćemo vidjeti, no prvo treba završiti faks, pa tek onda otići igrati van, no još ima vremena.

Koja vas liga najviše privlači?
Andrea: Pa, najprofitabilnija liga je definitivno Danska, no srce više vuče u Španjolsku, sviđa nam se sunce, more, plaža....
Jelena: Nemam baš nekog posebnog za izdvojiti, a možda odem s Penkom u tandemu.....

Kratak pregled igre u Švedskoj?
Andrea: Mlade smo i ovo nam je prvo veliko prvenstvo, morale smo nositi veliku odgovornost, no nažalost da se nije par ključnih igračica ozlijedilo, vjerovatno ne bi niti igrale. Sreća u nesreći, dobile smo mogućnost igrati i mislim da smo se dokazale.
Jelena: Nismo imali sreće niti iskustva, falili su nam ti neki ključni igrači, zato su mlađi dobili priliku i dobro iskoristili. Mislim ako se plasiramo na ovo svjetsko, biti bolji rezultati, jer po svemu spadamo u vrh ženskog rukometa.

Kako ste zadovoljni sa nastupom cijele reprezentacije?
Andrea: Bile smo stvarno dobre, s malo više sreće i samopuzdanja, mogle smo proći u polufinale, ali nemamo još iskustva, mlade smo no mislim da bi mogli u Francuskoj na Svjetskom prvenstvu ući u polufinale. Naravno trebamo se kvalificirati.....pobijediti Nizozemsku.

Kakva je Nizozemska?
Andrea: Igrali smo s njima na turniru u Njemačkoj, no oni nisu igrali u punom sastavu, najbolje igračice su im sjedile na klupi, „špekulirale su“. Nisu htjele igrati u najboljem sastavu, i mi smo ih glatko dobile sa 10-tak golova prednosti.

Treneri koji su najviše utjecali na vašu karijeru?
Andrea: U počecima Antun Smiljanić, on mi je bio trener u Kustošiji. Prvi trener u Lokomotivi nam je bio Mlinarič, Kljaič, Lalič, Abas Arslanagič kratko pola sezone, Šojat u reprezentaciji i sada Nenad Zvonarek. U reprezentaciji (mlađim kategorijama) Mrđen, Šebek.....
Jelena: Od malih nogu profesor Rudi Carek, Ħaklec, Mlinarić, Lidija Bojić i uz nju Ante Bojić koji je počeo raditi samnom kao golmanom, nakon njega Kljaić, Lalić, Arslanagić u reprezentaciji Šebek, Mrđen, pokojni Losert.....

Koje igračice bi istakli kao najbolje?
Andrea: Maida Arslanagić je jedan od najboljih vanjskih, Kike Franić, no nažalost nema sreće sa ozljedama, Ivana Lovrić, ona je igrala u Lokomotivi jednu sezonu, i naravno Svitlana Pasičnik.
Jelena: Definitivno Maida Arslanagić, najbolji vanjski, Božica Palčić, Svitlana Pasičnik, Andrea Penezić, Ivana Jelčić ima dosta dobrih i kvalitetnih igračica u Hrvatskoj.

Protiv kojih je igračica najteže igrati?
Andrea: Definitivno protiv Božice Palčić, koja svojm građom, ne odaje kako je vrlo „nezgodna“ u obrani, a isto tako i „Cvita“ Pasičnik. Katja Niberg, Gro Hamersen, Bojana Popović.
Jelena: Najbolje vratarke su Lunde - po meni najbolja, Nicolas Valeri, Dinu Palinger ima ih stvarno dobrih.

Planovi za iduću sezonu?
Andrea: Maida odlazi u Španjolsku, imamo ambicija da konačno nešto napravimo u Europi, ne znamo ništa o pojačanjima. Klub se bazira svoju budućnost na podmladku.

Nemate puno igračica iz Dalmacije?
Andrea: Ima, sestre Litre, Pensa, Petra Vrdoljak....uglavnom igraju domaće igračice, zagrepčanke, pravi purgerski klub....

Slobodno vrijeme, kako ga provodite?
Andrea: Kao i svi mladi, provodim vrijeme pred računalom, šetnje, kavice, treninzi i naravno studiranje na Ekonomskom fakultetu, druga godina. Može se sve uskladiti, „na knap“ ali se može.
Jelena: Isto kao i Penka, treninzi, fakultet, kave, kino...sve po malo.

Danski treneri ističu kako je Jelena Grubišić? najperspektivnija igračica Europe?
Jelena: Lijepo je to čuti, ali treba još puno raditi..no moram reći da to godi...

Utjecaj odlaska Jelčić u Podravku?
Jelena: Mislim da je , definitivno, jer dobila sam veću šansu nego prije. Postala sam prvi golman i sad brani poluvrijeme i po, dok prije nisam imala tu šansu, diglo se samopouzdanje, dobro me krenulo ovu sezonu i nadam se da ću tako nastaviti.

Priprema za utakmicu?
Jelena: Klupski baš i nema neke pripreme, gledamo kazete, malo se pamti, ali baš da zapisujem koja igračica gdje puca ne, jer vidiš da ako netko pukne deset puta isto, znaš da će eventalni idući šutevi ići na to mjesto.

Možeš li odoljeti pozivu Podravke?
Jelena: Pa, ... neznam, sve ovisi kakve bi bile ponude,.....tko zna možda bi možda ne....ne znam.

Oni ostaju na jednom vrataru ove godine, Ivani Jelčić ako Barbara Stančin prestaje?
Jelena: Sada ne, jer ima još ugovor dvije godine sa Lokomotivom, a tu je mi sve(u Zagrebu) i studiram Ekonomiju redovno, tako da ne vjerujem da bi to sve zapustila i otišla u Koprivnicu.

Proslava nakon Kupa?
Andrea: Proslavile smo sve zajedno u Sport Billy-u, cijela uprava, roditelji i mi. Bilo je dobro......dočekali smo vaterpolo, finale......

Jeste li očekivali pobjedu?
Jelena: Nisu nam davali nikakve šanse, jer su nas dobile dva puta u prvenstvu, što nam je dalo dodatnu snagu, uz to oni su imali i ozlijeđenih igračica......no dokazale smo da se možemo nositi s njima i mislim da smo zasluženo pobijedili.