STVARANJE MLADIH KVALITETNIH  IGRAČA SVE TO TREBA DVORAN, TRENERE....

Irfan Smajlagić, instruktor za muški rukomet i trener nacionalnih selekcija, kao i igrač gotovo neprimjetan u javnosti, uvijek odličan kada je bilo potrebno.Takav je i danas kada radi kao trener.
Tijekom priprema juniorske reprezentacije u Osijek, zamolili smo ga za jedan osvrt na rukomet, uglavnom vezan uz reprezentaciju i njegov rad.....
Za početak navodimo samo neka odličja u njegovoj karijeri, bez klubskih uspjeha.......

Igrač:
1993 - MEDITERANSKE IGRE U FRANCUSKOJ - ZLATNA MEDALJA
1994 - EUROPSKO PRVENSTVO U PORTUGALU - BRONČANA MEDALJA
1995 - SVJETSKO PRVENSTVO NA ISLANDU - SREBRENA MEDALJA
1996 - OLIMPIJSKE IGRE U ATLANTI - ZLATNA MEDALJA
Trener:
2003. SVJETSKO PRVENSTVO U PORUGALU – ZLATNA MEDALJA
2004. OLIMPIJSKE IGRE U ATENI – ZLATNA MEDALJA 2005. SVJETSKO PRVENSTVO U TUNISU – SREBRENA MEDALJA

Kao igrač imali ste niz s nekoliko medalja, spadate u jednog od rijetkih igrača Hrvatske reprezentacija s odličjima sa svih natjecanja?
Statistika ne laže govori sve, uz mene još ima to i Slavko Goluža, ja sam jedan od rijetkih koji je učestvovao u svim tim natjecanjima, svaka medalja kad je osvojena sudjelovao sam u jednom segmentu kao igrača ili trener, tu računam samo na medalje na Europska, Svjetska prvenstva, Mediteranske i Olimpijske igre. Neki dan sam ustvari došao do te spoznaje u razgovoru, ....interesantno od 1993. kao igrač do 2005. kao trener sam osvoji sve medalje……

Kao igrač igrali ste na kojem posljednjem natjecanju?
Na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2000. godine bile su moje posljednje utakmice kao igrača.

Trenerska karijera također vrlo blistava?
Sve sam osvojio u tri godine…, dvije medalje na Svjetskom prvenstvu, medalja na Olimpijskim igrama, na Mediteranskim igrama…..

Osim Europskog prvenstva?
Imam dva učešća, ali… imam kao igrač tako da mi ne smeta…..

Da li je vašem trenerskom stažu u reprezentaciji prethodio je staž u Klubovima?
Uopće ne prakticiram radu u klubovima, dok ću biti izbornik, nemam namjeru uopće raditi u klubovima.
Ili jedno ili drugo. Pobornik sam solucije ako se kvalitetno radi na jednom polju, da se ne može raditi isto tako kvalitetno i na drugom. Koliko energije trošim u praćenje igrača, tako ne vidim prostora i vremena, da bi čovjek mogao obavljati nešto paralelno,…ja ne bih mogao s načinom kojim ja pristupam ni fizički ni vremenski…

Smatrate li težim rad u klubu ili reprezentaciji?
Sve traži potpuni angažman, bio sam tri mjeseca trener u Čakovcu, u periodu kada nije bilo velikih akcija treći, četvrti, peti mjesec imao sam jedan „luft“ gdje sam si to mogao priuštiti,…. i za ta tri mjeseca bio sam toliko angažiran, te nema šanse da bih mogao djelovati na dva polja.
Trebalo mi je mjesec dana da dođem sebi nakon ta tri mjeseca, jer stalno razmišljate dok ste u klubu o klubu, pa se treba prebaciti kad trenirate reprezentaciju na to polje, bez obzira što je to sport to je ogromna razlika, jedni kriteriji vladaju u klubu, tako da je vrlo teško to spojiti. Većina trenera ne misli tako to je moje mišljenje, i tako ću nastojati kreirati svoju karijeru dok god mogu…..

U HRS-u ste instruktor za muški rukomet i trener nacionalnih selekcija, opišete nam to?
Veliki angažman tijekom godine, morate gledati non-stop kako se razvijaju igrači pratiti zbivanja i rezultate. Vidjeti da li se pojavio novi igrač, organizirati razne turnire da se profiliraju igrači tih kategorija.
Pripremati selekcije svaki mjesec, mi smo imali ove godine mjesečno okupljanja, to sam uveo unazad godinu dana ovakav program, skoro svaki mjesec imaju okupljanja i juniori i kadeti. Obiman program koji morate ukomponirati u odnosu s prvenstvom u Hrvatskoj, s europskim natjecanjima, morate biti unutra 24-sata, stalno se nešto događa, baš preambiciozan program pa ćemo vidjeti koliko ćemo moći izdržati sve….za tri-četiri godine taj način i sustav rada vidjet ćemo kakav će rezultat dati.

Nastavlja te li rad s seniorskom reprezentacijom?
Ne, poslije Svjetskog prvenstva, opredijelio sam se za rad s mlađim kategorijama. Stvaranje mladih igrača je jedan program od tri-četiri godine gdje ću nastojati spojiti ove dvije generacije (1986. i 1988.) i profilirati jedan broj igrača koji će na kraju tog ciklusa moći priključiti i konkurirati u seniorskoj reprezentaciji…..
Omogućiti im maksimalno kvalitetan rad u svim segmentima, pristupu ponašanju kvaliteti treninga, znači njihovom psihološkom i fizičkom razvoju.ovaj program i njegove ambicije podrazumijevaju okupljanje svaki mjesec, sudjelovanje na velikim natjecanjima. Samo sa kadetima ovo nam je osma akcija ove godine,od jedanaestog mjeseca prošle godine, preko kvalifikacija gdje smo bili u komadu dva tjedna….svaki mjesec. Program morate pratiti non stop, a to je samo u jednoj kategoriji, jer postoje i juniori…znači potpuni angažman tijekom cijele godine.

Smatrate li dobar ždrijeb za Njemačku?
Ako hoćete do vrha onda je nebitan ždrijeb, ako su ambicije do vrha onda je svejedno tko je protivnik, uvijek treba krenuti od sebe…ako si pravi onda je sve u redu, a ako nisi onda ždrijeb može imati utjecaja. A zavisi kako i trener priželjkuje, neki treneri vole jače protivnike neki slabije……

U posljednja dva prvenstva ova generacija (1988) došli su s odličjem, smatrate li da su ti igraču u proteklih godinu dana stasali, neki su igrali Prvu ligu, neki su u inozemstvu?
Ova generacija igra prvo natjecanje kao juniori, treba razlučiti generacije kadeta i juniora, to se strahovito mijenjaju stvari kod igrača. Igrači se mijenjaju iz mjeseca u mjesec ne iz godine u godinu, pogotovo kad pričamo o kadetima i juniorima, jer oni se biološki mijenjaju od 18-19 godina, pogotovo kad pričamo o kadetima kada oni mogu biti puno prirodniji i jači od svojih protivnika dok za godinu dana sve se promjeni.Tada im ostaje samo onaj dio za napredovanje tehničko-taktički, znači intelektualno mogu se razvijati u svim segmentima, a pitanje je koliko su oni napredovali u posljednjih godinu dana.
Činjenica je da nakon kadetskog prvenstva većina njih nije igrala, nisu se našli u prvoligaški klubovima, možda ima jedno dva igrača koji su nastavili u punom intenzitetu, dok je većina došla u prazan hod, znači ili su rezerve u klubovima ili ih niti nemaju, nemaju određenu minutažu, sada su oni gorem stanju nego prije godinu dana, imali su kontinuitet kao kadeti imali su ligu igrali drugi liga, i onda dođeš u situaciju kad si junior dali možeš sa 20 godina igrati Prvu ligu, a u većini slučajeva dogodi se da ne mogu.
Tu sad nastaje prazan hod, i traži se način kako ga prebroditi u godinu dvije dana, znači zadržati kvalitetu i eventualno još podići na višu razinu.
To je dosta delikatno pitanje, kad se pogleda njihov razvoj vidi se da je šarolik,na primjer prije tri godine Nekić je bio igrač u Zadru, igrao prvu ligu, drugu ligu bio je prije tri godine odličan igrač, nakon toga dođe u Zagreb ne igra godinu dana, godinu nakon toga on se povredi i faktički on dvije godine ne igra, a da je nastavio u onom tempu danas bi pričali o njem kao vrhunskom igraču, a ne kao velikoj nepoznanici, tako je i sa Blaževićem ode u Sloveniju pa ne igra zbog povrede godinu dana. U većini slučajeva igrači su stagnirali, odnosno nemaju određenu minutažu, i to je taj jedan prazan hod i tu će biti jedan veliki problem, jer nemaju natjecateljsku formu.
Većina je igrača funkcionirala prije dvije godine bolje nego sada….

Slijedeće prvenstvo nosi li imperativ rezultata ili ..?
Imperativ je stvoriti igrača, iz ove generacije izvući dva-tri igrača.. pa i jednog ponuditi im program, a koliko će ih isplivati teško je sada reći, jer nitko nije vidoviti pa reći da će od igrača sa 17-18 godina bit će odličan igrač ili neće bit igrač.
Zato smo ušli u taj jedan program, gdje ćemo ih tri četiri godine pratiti a tada će mogućnost rizika u procjeni biti manjom, jer kad uzmete igrača sa 16 godina i pratimo ga u jednom četverogodišnjem ciklusu, po njegovom završetku ćemo moći reći kakav je koji su mu mogućnosti, jer pratimo ga iz godine u godinu.Ovo što radimo s kadetima danas da sam radio s juniorima prije dvije-tri godine imao bih manje nepoznanica nego danas. Za kadete za dvije godine neću imati nepoznanice, jer već sada znam u svim segmentima kako djeluju, kako razmišljaju a to ću znati i za godinu, dvije , tri i taj progres praćenja omogućit ćemo da ne mogu pogriješiti u procjeni kvalitete igrača, i za to treba duži period nakon kojeg će na i to je ovaj program koji smo nametnuli ove godine, kadetski i juniorski ciklus, već se i u 1990. godištu prave selekcije, program je dosta obiman traži puno angažmana, financija odricanja i mislim da će ga HRS izgurati….kako ćemo mi nije bitno….

Smatrate li da klubovi dovoljno rade s mlađim kategorijama, jer ipak to je temelj svega?
Jedna je nepobitna stvar, za tri četiri godine morat ćemo se vratiti na stvaranje igrača, samo se postavlja pitanje tko će stvoriti te igrače … pitanje stručnosti. Nismo u mogućnosti kupovanja igrača, moramo se truditi stvoriti ga i nastojati ga zadržati da ne ode van, jer uvijek ga netko primijeti i odvede.
Mi smo u situaciji kada moramo stvarati igrača isto tako, isto tako moramo biti svjesni da igrače mogu stvoriti s smo pravi kvalitetni treneri, jer igrači ne mogu stvoriti karijeru ako iza sebe nemaju jednog pedagoga stručnjaka koji će ih usmjeravati.
Tu je veliki problem i mislim da se dosta igrača stvara stihijski, jer ima dosta trenera koji nemaju sigurnost….. jedan kontinuitet rada, nadam se da će Zakon o športu tu nešto promijeniti.Za tri-četiri godine neće moći nitko ni raditi ako nema određenu diplomu, završenu školu i klubovi će biti primorani da na neki način cijene trenere, a čim ga više cijene tada trener ima neku sigurnost… s te strane treneri su potrošna roba. Nitko nema živaca stvarati igrača, sve se želi u godinu dana, stvoriti rezultat ako ga nema sve se raspada.
Financijski nećemo moći pratiti zapad i kupovati pet-šest igrača, moramo ih stvarati, moramo imati drugačiji model od zapada, znači stvarati igrače i na osnovu toga profitirati prodajom igrača nakon određenog vremena.

S obzirom na rezultate u rukometu, sve osvojene medalje, smatrate li da to nismo dovoljno iskoristili u popularizaciji izgradnji dvorana…?
Ne možemo pobjeći od činjenica, evidentno je da je nedostatak dvorana velik, nemamo dvorana koliko nam je potrebno……
Klubovi koriste dvorane 6-10 sati , no to nije dovoljno niti jedan klub ne može reći da ima dvoranu samo za sebe, pa čak niti u Zagrebu, a zašto je to tako ne znam, jer na osnovu ovog rezultati koje smo postigli to je čudo…….
Treba to iskoristiti, ne znam kako………i opet se vraćam na početak, stvaranje mladih kvalitetnih igrača sve to treba, dvorane, trenere. Sve to povlači jedno drugo, no usprkos činjenica da nije sve idealno mi ipak stvaramo igrače ali sa dosta improvizacija.

Postoji središnji kamp HRS-a. Smatrate li da je potrebno organizirati kampove na nivou regija?
Kamp HRS-a je otvorenog tipa, s tim da je jedna generacija bude kao selekcija, kamp je i predviđen da se skupi kvaliteta mladih rukometaša da se vidi kako se radi, kako bi se mogao isprofilirati jedan određen broj igrača.
Organizirati jedan kamp na nivou regije, naravno u terminu koji se ne poklapa bio bi još jedan filtar i nikad ne bi nedostajalo ovakvih kampova.samo je bitno da se ne podudaraju.

Postoje na razini države natjecanja , Kadetska i mlađe kadetska liga, no u ljetnim mjesecima klubovi odlaze van na turnire, trebamo li mi organizirat takvo nešto?
Pristalica sam toga da se ti turniri kod nas organiziraju, jer se financijski trošimo prilikom odlaska na takve turnire, no da bi to kod nas organizirali treba netko to i početi. Jer odlazi se na turnire, van spavate pod šatorima, u školama, a uz dobru organizaciju to možemo i mi ponuditi, no ponavljam treba to netko započeti.

Vaš rad u HRS-u nije vezan uz neki mandat?
Ja sam zaposlenik, planirao sam raditi tri-četiri godine, koliko budem mogao izdržati ovaj tempo, zaokružiti priču s četverogodišnjim ciklusom i nakon toga sam ja u pogonu dalje nije moja budućnost da samo ostanem u Savezu, moje su ambicije i na drugim stvarima, što ne znači da neću nakon četiri godine nastaviti i dalje možda i u klupske vode….