Prva finalna utakmica Challenge kup između austrijskog Alpla HC Hard i rumunjskog UCM Sport Resita koji se igra u subotu 04. svibnja u Austriji, povjerena je našem najboljem sudačkom paru u protekle dvije godine, Vladimiru Sokolu i Josipu Posavcu, a isto možemo reći su potvrdili i ove godine na terenima širom svijeta, Europe i Hrvatske. Svi ih znamo kao samozatajne "dečke" koji ne vole previše isticati svoje kvalitete, one ljudske i one sudačke. Prenosimo nekoliko njihovih crtica iz karijere i razmišljanja o rukometu.

Gdje ste aktivno igrali rukomet?

Rukometom smo se počeli baviti u vrijeme kada smo krenuli u srednju školu, dakle na početku sada već dalekih osamdesetih godina prošloga stoljeća, igrajući za tada regionalne ligaše RK Vama i RK Sloboda, te kratko vrijeme i za RK Varteks Di Caprio. Obzirom da zbog svojih fizičkih predispozicija nismo uspjeli ostvariti karijere vrhunskih igrača, tražili smo načine da ostanemo u okruženju sporta kojeg smo izuzetno zavoljeli kroz tih skoro desetak godina aktivnog igranja.

Kada ste počeli svoju sudačku karijeru?

Priliku da i dalje ostanemo prisutni u rukometnoj sredini prepoznali smo u polaganju ispita za rukometne suce kojeg smo nakon pohađanja odgovarajućeg seminara uspješno položili 1986. godine. Nakon toga započinjemo se korak po korak uspinjati na ljestvici kvalitete hrvatskih rukometnih sudaca, pa nakon sedam godina suđenja raznih rangova natjecanja, te nakon niza odsuđenih rukometnih utakmica 1993. godine postajemo stalnim pripadnicima liste I hrvatske rukometne lige. Izborivši mjesto među najkvalitetnijim hrvatskim sucima, a još uvijek dovoljno mladi, dobili smo priliku i dalje usavršavati svoje suđenje i podizati ga na sve viši nivo, što nam je pak pružilo mogućnost da pokušamo položiti ispit za suce EHF kategorije, a što smo u dalekom turskom gradu Diyarbakyru uspješno ostvarili 1998. godine i od tog vremena neprestano se nalazimo na listi sudaca Europske rukometne federacije. Sav taj golemi trud koji smo uložili u svoj razvoj vratio nam se kroz proglašenje najboljim hrvatskim sudačkim parom u posljednje dvije sezone.

Jeste li imali teških utakmica za suđenje?

U velikom broju odsuđenih utakmica, a kojih ima negdje oko 1500, normalno da je bilo i onih koje su bile ispunjene velikim nabojem, u kojima smo morali amortizirati velike pritiske i u kojima se naš rad analizirao do najsitnijih detalja. Jasno je da su takve utakmice bile izuzetno teške za suđenje, a kao jedna od najtežih koju smo vodili, u sjećanje nam navire prva utakmica finala doigravanja u onoj povijesnoj seriji od pet utakmica između Zagreba i Metkovića, kada su Metkovci napustili parket u petom susretu. U utakmicama takovog tipa suci zaista moraju dati sve od sebe ne bi li uspješno izvršili zadatak, a to sigurno nije nimalo lako.

Najznačajnije utakmice koje su sudili u Europi, i u Hrvatskoj?

Tijekom naše dugogodišnje karijere imali smo prigodu pokazati svoje umijeće u nizu značajnih utakmica, a među koje svakako spadaju utakmice Europskog prvenstva za juniore u Latviji, zatim Mediteranskih igara u Tunisu, pa Liga prvaka afričkih klubova u Tunisu, isto tako utakmice posljednjeg Europskog prvenstva za žene u Švedskoj, finalna utakmica Challange europskog kupa za žene prije dvije godine, utakmice Lige prvaka bliskoistočnih zemalja, desetak utakmice europske Champions lige, te nekoliko finala doigravanja i kupa u domaćem natjecanju, kako u ženskoj tako i u muškoj konkurenciji.

Gdje ili kome niste voljeli suditi?

U svojem zaista bogatom iskustvu iskušali smo mnoge terene na kojima smo imali prilike doživjeti raznolika iskustva. Želja nam je bila da u svakoj utakmici pružimo svoj maksimum bez obzira gdje sudili, a što je u pravilu bilo prepoznato od svih sudionika utakmice, tako da slobodno možemo ustvrditi da smo uz potpuni angažman i valjani pristup utakmici uspjeli postići da nam svaki teren diljem lijepe naše, ali i u evropskim razmjerima, bude jednako drag.

Ponašanje „klupa“ na utakmicama?

Ono što je sucima prioritetan zadatak tijekom neke utakmice je da izgrade odnos povjerenja, kako s igračima na terenu tako i sa službenim osobama na klupi za rezervne igrače. Izuzetno je važno da suci prepoznaju i razluče želju za vođenjem i potporom nekoj ekipi od vršenja pritiska na suce ne bi li oni donijeli neku odluku u nečiju korist. Uvijek smo maksimalno podržavali trud trenera da unaprijede kvalitetu igre svoje ekipe, ali isto tako težimo otkloniti sva nesportska ponašanja kojima se koriste službene osobe.

Koji su suci budućnost hrvatskog rukometa?

U radu Udruge hrvatskih rukometnih sudaca mogu se prepoznati napori koji se ulažu da se mladi kadar osposobi za iskušenja koja sa sobom nose utakmice najkvalitetnijeg ranga. Kroz neko dogledno vrijeme možemo očekivati i znatne pomake i na tom planu u smislu zastupljenosti naših sudaca i najvećim natjecanjima kao što su Svjetska prvenstva i Olimpijske igre. Veliku priliku da se nametnu imaju kolege Matija Gubica i Boris Milošević, a koji će vjerujemo, kvalitetu koju posjeduju uspjeti prezentirati i na najzahtjevnijim utakmicama u svjetskim razmjerima.

Kvaliteta hrvatskih sudaca?

Nažalost, svakodnevno smo svjedoci stalnih, u mnogim slučajevima rekli bismo i neopravdanih kritika koje se upućuju na adresu hrvatskih sudaca. Obzirom da smo se na mnogim natjecanjima mogli upoznati i sa stilovima suđenja kolega iz Europe i ostalih dijelova svijeta, slobodno možemo ustvrditi da kvaliteta suđenja hrvatskih sudaca nimalo ne zaostaje za svjetskim trendovima, dapače mislimo da naši suci mogu biti uzor mnogim parovima izvan naše zemlje, a što je činjenica koju treba i te kako respektirati i koju bi trebalo maksimalno njegovati i iskoristiti.

Kvaliteta hrvatskog rukometa - ženska i muška liga?

Težnja za podizanjem kvalitete hrvatskog rukometa može se prepoznati u mnogim potezima Hrvatskog rukometnog saveza. Smanjenje lige muškaraca apsolutno je na tom tragu. Pojačanja koja najavljuje naš državni prvak bude nam nadu da ćemo i klupskom natjecanju Evropi imati što pokazati. Vjerujemo da će i ženski klubovi nastojati podiči kvalitetu na viši nivo kako bi se vratili na visoke pozicije koje smo zauzimali u evropskim razmjerima. Nema razloga ne vjerovati da će sustavni rad u mlađim dobnim kategorijama iznjedriti nove talente koji će nastaviti pronositi slavu i ljepotu rukometne igre generacije koja je sada na sceni.