Mlada rukometašica koja je sa petnaest godina debitirala za svoj belgijski prvoligaški sastav.

Sabina Miković je mlada rukometašica (1990. godište) rodom iz Subotice koja trenutno živi i igra rukomet u Belgiji. Roditelji, bivši sportaši a otac rukometni trener, daju joj veliku podršku u bavljenju rukometom. Ovim intervjuom i Hrvatski rukometni portal daje podršku mladim ljudima koji se zbog bavljenja sportom odriču svih tehnoloških čuda namjenjenih za gubljenje vremena mladih ljudi. Sabina je radi operacije koljena, sezonu 2006/2007 morala propustiti ali sada, željna treninga i utakmica, sa još većim žarom se posvetila rukometu.

- Kako si počela igrati rukomet?
Sabina Miković: Rukometom sam se počela baviti 2003 g imala sam nepunih 13 godina, i to na nagovor svojih roditelja. Sam početak moje igračke karijere nije bio lak, kada sam počela igrati rukomet, jednostavno nisam imala pojma niočemu za razliku od ostalih mojih vršnjaka koji su bili dosta ispred mene. Kako je vrijeme odmicalo, ja sam sve više i više napredovala, tako da sam sve njih sustigla i zaobišla a to su primjetili i neki treneri ovdje u Belgiji tako da sam ubrzo pozvana da igram za selekciju provincije Antwerpen kao mlađa kadetkinja. Od tada pa sve do danas rukomet je dio mene i obožavam taj sport, dobro sam prihvaćena na terenu i izvan njega imam dobre kontakte sa igračima i trenerima.

Moj prvi nastup za seniorski tim je bio kada sam napunila 15 godina . Rezultat svega toga je upornost što bi preporučili svim mojim vršnjacima. Treba biti uporan a rezultat dođe sam. Ne mogu ne spomenuti svoje roditelje od kojih sam dobijala snažnu podršku i pomoć a najveću ulogu u mojoj sportskoj karijeri je odigrao moj tata koji se također aktivno bavi rukometom kao rukometni trener.

- Za koji klub i selekciju trenutno igraš? Što planiraš u budućnosti?
Sabina Miković: Trenutno igram za juniorski pogon i kada je potrebno igram i za seniorke koje se natječu u prvoj ligi Belgije HC RHINO TURNHOUT
Moji idoli su Mirza Džomba i Ivano Balić radi toga što i ja igram na tim pozicijama, pa puno mogu naučiti gledajući ih kako igraju. Što se tiče rukometa u budućnosti; za sada mi je rukomet samo hobi , prvo moram završiti školu još 2. godine gimnazije a potom fakultet a iza toga svega ćemo vidjeti.

Pozdravljam sve moje vršnjake u Hrvatskoj i izvan nje, i želim svima puno uspjeha u sportskom odnosno rukometnom žvotu.

Autor: Željko Kubatka