Svitlana Pasičnik «Cvita», trenutno je najbolja rukometašica Hrvatske, potvrdila su to i dva posljednja izbora za najbolju rukometašicu kod nas.

Cvita nosi «loptu» za sezonu 2004/2005 i 2005/2006. Sa Svitlanom smo razgovarali u Osijeku, o njenim počecima, ozljedi, nastavku karijere, planovima i dr..

Počeci, dolazak u Hrvatsku?
Pasičnik: Dolazim iz Odese u Ukrajini to je grad na Crnom moru, tako da sam vam ja na neki način ukrajinska dalmatinka! Za Ukrajinsku reprezentaciju nisam igrala u mlađim uzrastima, dok sam u seniorskoj provela oko dvije godine. Igrala sam i u Spartaku Kijev, gdje me Turčin sa pivota stavio na vanjskog.
U Požegu sam došla pošto je u to vrijeme dosta igračica iz Ukrajine tamo igralo, postojala je veza preko tadašnjeg predsjednika kluba u Požegi, klub u Ukrajini mi je imao financijskih poteškoća i otišla sam.

Možeš li svoj put, usporediti sa ovim mlađim igračicama?
Pasičnik: Teško, ja sam prošla sasvim drugačiju školu, bila sam u sportskoj školi gdje je bilo puno odricanja. Sportska škola je zapravo sport - škola gotovo da ništa drugo i ne vidiš. Iako sa druge strane volim sjetiti tih dana, početaka, puno sam tamo naučila. Mogla bih možda usporediti neke cure koje su sa 15-ak godina napustile svoje obitelji i došle igrati u Koprivnicu.

Kako si zadovoljna u Koprivnici, ponude iz vana?
Pasičnik: U Koprivnici sam jako zadovoljna, klub je odlično organiziran. Imala sam neki ponuda, klubovi iz Njemačke, no bila sam vezena ugovorom za Podravku. Malo i godine igraju ulogu, sada da mijenjam sredinu, učim jezik, nekako se ne vidim u tome. A ponavljam u Koprivnici sam jako zadovoljna sa svim segmentima u klubu, tako da bi teško otišla iz Podravke. Bila sam u Požegi, Piran(Slovenija), Lokomotivi i ovdje mi je najbolje do sada.

Skupina Lige prvakinja?
Pasičnik: Pratim na inernetu, satelitu, no sve su to do sada manje više bile pripremne utakmice. Liga prvakinja je nešto potpuno drugo, drugačiji pristup, atmosfera i teško je na temelju toga dati neke konkretne ocijene. Mislim Mađarice su uvijek neugodne, samo kada se sjetim Ferencvarosa u finalu pretprošle godine isto je i sa Gyorom. Slaglese i Riborraja su također odlične ekipe. Dankinje nisu isto što i prošle sezone ali su opasne sigurno. Jedna dvije ozljede potpuno mijenjaju situaciju na terenu i zato treba pričekati dok počne pa ćemo vidjeti.

Novi trener, Zdravko Zovko?
Pasičnik: Trener je odličan, suređujemo super i zadovoljna sam. Mislim da igramo već sada vrlo dobro, igra nam je brža, dajemo puno lakih pogodaka što proizlazi iz te brže igre. Dobri smo i u obrani, tako da mislim da trener jako dobro radi svoj posao.

Komentar oko reprezentacije?
Pasičnik: Većina ozljeda koje su mi se dogodile do sada bilo je vezeno uz neko natjecanje vezano za reprezentaciju. Treba mi malo odmora. Što se tiče SP u Francuskoj mislim da do tamo ima vremena, ukoliko budem porebna odazvat ću se, nema problema. Znam da curama treba vođa, ali mislim da su već dugo zajedno, moraju i same početi preuzimati odgovornost i tako će to jednom biti na njima. Sa druge pak strane u igri su i Olimpijske igre na koje imamo izgleda otići, a to je san svakog sportaša, tako da sa te strane postoje određeni motivi.

Što reći o igračici koja je bila ključna u svim utakmicama koje su nas vodile na neko veliko natjecanje posljednjih godina. Za odlazak na SP Rusiju odlično je odigrala protiv Šveđanki u kvalifikacijama, Portugalu zabila u zadnjim sekundama za odlazak u EP Švedsku, a i protiv Nizozemki se bacila na glavu u uzvratnoj utakmici u Kutini za plasman na ovo SP u Francuskoj.

Može se reći samo jedno - Kad se na utakmici srce traži, Svitlana Pasičnik ne može zakazati!

 

Autor: Mario Lovrinović