Naš poznati rukometni stručnjak Nedjeljko Lalić, sada trener Kutjevačkog podruma iz Požege odgovorio je na nekoliko aktuelnih rukometnih pitanja u razgovoru za Hrvatski rukometni portal.

Može te li ukratko napraviti presijek svoje igračke i trenerske rukometne karijere?
Nedjeljko Lalić: Rođen sam Novskoj gdje sam i napravio svoje prve rukometne korake. Igrali smo u Slavonskoj tadašnjoj regionalnoj ligi. Kada sam otišao studirati u Zagreb igrao sam jednu godinu za drugoligaša rukometni klub Zagreb. Nakon Zagreba igrao sam u Medveščaku sa kojim sam igrao devet godina prvu i drugu ligu. Osvojili smo i dva Kupa Jugoslavije. U sezoni 1985/86 prešao sam ponovo u Zagreb i gdje sam imao priliku igrati sa generacijom Gudelj, Tomljanović i dr koja je poslije osvojila dvije titule prvaka Europe.

Poslije 21. godine aktivnog igranja 1991. prestao sam igrati i bacio se u trenerske vode iako sam još od 1985. počeo sa trenerskim poslom jer sam u Medveščaku uz igračke obaveze, vodio i trenirao juniore u isto vrijeme kada je Vlado Štencl bio trener prve ekipe Medveščaka. I prvi izdanak iz te škole je bio Vlado Šola. Kasnije kada sam prešao u Zagreb trenirao sam juniore i kadetsku i juniorsku reoprezentaciju Hrvatske. Bio sam pomoćni trener Kasimu Kamenici kada je Zagreb osvojio Prvenstvo Jugoslavije. Tri godine prvi trener u Trnju iz kojeg sam prešao u Varteks kao profesionalni trener. Počevši od 1991. profosionalno se bavim trenerski poslom. Iz Varaždina otišao sam u Italiju, Siciliju, Sirakuza trenirao muški klub sa kojim sam osvojio Kup Italije i igrali smo u play off-u talijanskog prvenstva. Sa Modenom sam igrao u Kupu EHF-a. Poslije povratka u Hrvatsku prešao sam u ženski rukomet, bio sam trener Podravke, Lokomotive, Koke, Trešnjevke i Lokomotive i sada sam u Kutjevačkom podrumu.

Kako bi ocjenili trenutno stanje ženskog rukometa u Hrvatskoj?
Nedjeljko Lalić: Mislim da je što se tiče širine i kvalitete bolja situacija nego što je bila proteklih godina, jer se nakako izbalansirala kvalitea. Ima tri – četiri dobre ekipe. Naravno Podravka je još uvijek najbolja jer je to izrazito profesionalna ekipa iako to nije više toliko velika razlike između Podravke i Lokomotive. Pa i Lokomotiva ne može sigurno računati na bodove npr. kada dođe u Viroviticu, Požegu ili Trogiru, tako da sveukupno ima pet-šest ekipa u kojima se ozbiljno radi i u kojima se može napraviti solidna ekipa. Više takvih solidnih ekipa s kojima bi prvenstvo dobilo na neizvjesnosti s čim bi se pojačala i konkurencija s čim bi se povećao i interes za ovaj sport gledatelja i sponzora. Napreda je vidljiv i na reprezentaciji Hrvatske koja je sada težak protivnik svima i vidi se dobar rad pa se može reći da je ženski rukomet na dobrom putu.

Kako podići interes za ženski rukomet i utakmice rukometašica i to posebno u takozvanim velikim sredinama kao što su Zagreb, Split....?
Nedjeljko Lalić: To je teško i to nije problem samo rukometa. To je problem i u drugim sportovima. Drugo su mali gradovi gdje se obično napravili rezultat koji kratko traje. Veliki gradovi traže velike rezultate. Njih zadovoljavaju samo vrhunski rezultati. Osvajanje prvenstava i dobri međunarodni rezultati. I bez pravih rezultata u domaćim i europskim natjecanjima dvorane neće biti pune. I ta situacija je i normalna, nije to slučaj samo u Hrvatskoj. To je slučaj i u drugim zemljama. Tamo gdje je prisutna kvaliteta, gdje su vrhunski igrači, gdje je izjednačena liga tamo je i velika posjećenost što dobro pokazuje Bundes liga. Tamo su dvorane godinu dana unaprijed rasprodane ali su oni strahovito ulagali u rukomet u dvorane i dovođenje vrhunskih rukometaša i trenera. Mogu se usporediti još Danska i Norveška u kojima je ženski rukomet na visokom nivou. Bez ulaganja, dovođenja trenera i rukometaša i bez prave kvalitete ne možemo očekivati pune dvorane.

Možete li istaknuti kvalitetne hrvatske rukometašice?
Nedjeljko Lalić: Mislim da ih ima i reprezentacija nam počiva na kvalitetnim mladim rukometašicama koje mogu još pet-šest godina biti nositelji igre hrvatske reprezentacije. Istakao bih Kristinu Franić koja je izuzetan talenat sa velikom perspektivom da bude vrhunska svjetska igračica, povrijedila se pa će je to sigurno malo usporiti no vjerujem u njenu budućnost. Tu je i Maida Arslangić koja je iskusna i relativno mlada igračica. Ima još nekoliko ponencijala, no ne bi ih sada isticao.

Što mislite da li će se Hrvatska moći pripremiti i organizirati Svjetsko prvenstvo?
Nedjeljko Lalić: Pa ja bi volio kao i svaki rukometaš i sportaš da Svjetsko prvenstvo bude ovdje, da možemo gledati te utakmice i rukometaše, da možemo to doživjeti i vidjeti ne samo zbog nas trenera i igrača već zbog cjelokupne javnosti i možda bi onda interes za rukomet u Hrvatkoj porastao. Volio bih da to bude iako sam skeptik jer su u pitanju velika ulaganja a vremana je jako malo. Obećanja stoje ali se stvari teško kreću naprijed i nisam baš optimista. Bila bi to velika, velika šteta za rukome pa i za sport općenito da se to Svjetsko prvenstvo ode negdje dalje.

Planovi i ambicije sa rukometnim klubom Kutjevački podrum?
Nedjeljko Lalić: Klub sam preuzeo 1. prosinca prošle godine i bili su u kritičnoj situaciji na dnu ljestvice. Uspjeli smo teškim radom u ovih nekoliko mjeseci dići kvalitetu igre, podići ozbiljnost u treninzima i utakmicama što je rezultiralo dobrim rezultatima u nastavku prvenstva, u četri utakmice – četiri pobjed, u Kupu smo se plasirali u polufinale. Sada se već malo mirnije radi i diše, više nije u pitanju opstanak već su ambicije i porasle. Suštinski opet stvar nije promjenjena jer imamo jako mali broj igračica i problem je što je velika razlika između prve ekipe i omladinskog pogona u kojem su još igračice stare petnaest godina koje ne možemo uključiti u rad prve ekipe. Stoga je naš klub osuđen, ako želi biti u vrhu, na dovođenje kvalitetnih rukometašica sa strane, u slijedećih pet godina. Vodstvo u klubu mora sjesti i vidjet šta hoće i što ih interesira. Staviti na stol sve brojeve da se vidi koliko šta košta i ako se želi ići prema gore, ako se želi boriti sa Podravkom, Lokomotivom, TVIN-om za visok plasman mora se zadržati sadašnje jezgro igračica uz dovođenje još dvije - tri kvalitetne igračice.

Autor: Željko Kubatka