RUKOMETNI VRATAR NAJVAŽNIJA KARIKA USPJEHA

16.01.2014. g.

RUKOMETNI VRATAR NAJVAŽNIJA KARIKA USPJEHA

U prošlom mjesecu uoči EP u Danskoj u Zagrebu je izvršeno predstavljanje  sportske knjige od ABASA ARSLANAGIĆA: “Rukometni golman-najvažnija karika uspjeha“.

Nakon  odigranih  prvenstvenih utakmica sa reprezentacijama BJELORUSIJE i CRNE GORE, imali smo vidjeti učinak četiri vratara, od kojih je najučinkovitiji bio naš MIRKO ALILOVIĆ, koji je na obje utakmice proglašen igračem br.1  reprezentacije Hrvatske.

U daljnjem kratkom izlaganju pokušat ćemo prikazati razvojni put uloge vratara dvoranskog rukometa u našim krajevima. U početku pedesetih godina prošlog  stoljeća igrao se je veliki rukomet (11x11 igrača), a kao dopunska igra odigrala se je u Zagrebu po zimi,12.II 1950. prva utakmica u malom rukometu u Dvorani Zagrebačkog velesajma u Savskoj cesti br.18 (sada Tehnički muzej) varijanta rukometa (7x7 igrača). Najteža prilagodba bila je za vratare, kako braniti na parketu. U početku su vratari primjenjivali tehniku sa vanjskih travnatih igrališta, kao Branko KRALJ, a to je  bacanje za loptom. Vidjelo se je da u toj vrsti rukometa ima više posla i vratari su odmah postali važni i zapaženi članovi svojih momčadi. Ubrzo se je vidjelo da je dvoranski (mali) rukomet mnogo prihvatljivija igra i prelaskom na vanjska igrališta, veoma obljubljena i atraktivna. U tom prvom desetljeću vratari su se“ bacali“ za loptom kao u velikom rukometu, a iz tog razdoblja bili su zapaženi vratari Stenzl (rukometni Zamora), Klier (Virovitica), Kocijan (Zgb) Manestar (9 rpr), Jandroković (37). Ubrzo se počinje mijenjati način branjenja  i iz tog razdoblja, u kojem su vratari počeli kombinirati bacanje, uspravan stav i izlazak na pucače, koje su demonstrirali Mervar i Ninoslav Tomašić(17),,a onda se prvo pojavljuje visoki Lujo Gỡry (Mladost-Zgb-15) bivši nogometni vratar, koji ima visoki stav na vratima i predstavlja novi stil branjenja (noga-ruka) njegovi sljedbenici su Željko Nimš (56) i Bradić (Bjelovar-3), kao i Jović (Borac-B.luka-24). U to vrijeme se još uvijek igra na vanjski igralištima, ali prelaskom na dvorane i parket, zaključno se mijenja tehnika branjenja, a koju je razradio i demonstrirao ABAS ARSLANAGIĆ. Porijeklom iz Dervente, a kasnije igrač Partizan (BGD) i član RK BORCA 9 (devet) naslov prvaka i kupa Jugoslavije i prvaka Europe 1976. godine.Tehnika  obrane vratara u rukometu razradio je  kao student Visoke škole za fizičku kulturu u Sarajevu, na  biomehaničkim zakonitostima, i obranio u svojoj diplomskoj radnji za stjecanje zvanja profesora i trenera rukometa.

1979. godine  A. Arslanagić objavljuje svoj diplomski rad:

NA RUKOMETNOM GOLU“, koja je tiskana u Banja Luci. (NIKRO GLAS). Tiraž: 3000 komada.

Nakon nepuna dvadesetljeća aktivnosti u rukometnim zadacima, bilo kao vratar ili trener, autor prve knjige o vrataru u rukometu, nadopunjuje svoja saznanja i  stečeno iskustvo i vrši tiskanje druge knjige:

1997. godine Abas Arslanagić. RUKOMET - priručnik za trenere, vratare i igrače.

Tisak ZRINSKI d.d. Čakovec. Naklada: 2000 komada.

Recenzenti: Doc.dr. Zlatko Šimenc i Vinko Tomljanović, prof.

2013. godine Pola stoljeća u rukometu od 1958. do 2013. zaokruženo je knjigom od ABASA ARSLANAGIĆA:

„RUKOMETNI GOLMAN / NAJVAŽNIJA KARIKA USPJEHA“

Recenzenti Zdravko Malić, prof. viši sportski trener. Vinko Tomljanović, dip. trener i stručni suradnik Hrvatske olimpijske akademije. (prosuđivači vrijednosti novog izdanja).

Nakladnik. Vekomp - Zagreb. Tisak. DENONA Zagreb.

 Tokom svih minulih godina Abas Arslanagić “AKO“ postao je pojam sportske legende o čijem branjenju i uspjesima se je prepričavalo i izvrsno branjenje rukometnih vratara se uspoređivalo sa uzrečicom „brani kao Abas (Ako)“. Stečeni ugled  proizlazio je što je branio za državnu reprezentaciju 125, a u selekciji svijeta nastupio 2 puta. Njegove obrane u Francuskoj na Svjetskom prvenstvu 1970., kao i na finalnoj utakmici Olimpijskih igara 1972. u Mữnchenu (zlatna medalja) bile su nezaboravne, a pogotovo jer je bio nenadmašiv u obranama kaznenih udaraca. Bio je trener omladinske reprezentacije Jugoslavije, s kojom je osvojio prvenstvo svijeta, 1981. u Portugalu. Član stručnog stožera na SP u Švicarskoj (I mjesto), savezni trener na Olimpijadi u Seulu (1988-III mjesto). Trener u mnogim klubovima kao i reprezentacija Hrvatske, Katar (1988-1984) i izbornik Bosne i hercegovine 2003 i 2004. godine. Mnogi poznati bivši reprezentativci su bili  njegovi suigrači: Zdenko Zorko (82), Zoran Živković (82), Boris Kostić (48), Željko Nimš (56), a uz ime A.Arslanagića  vezana je i karijera vratara: Mirko Bašić (185), Zlatan Arnautović (150), Ermin Velić (92), Roland Pušnik (134), Valter Matošević (172), Venio Losert (151), Vlado Šola (132)., kao i Mehmedalija Dado Muladbić (Bih), Enid Tahirović (Gỡppingen-Nj.), Gorazd Škof (Krško-Slovenija).

Ovaj vrijedna sportska rukometna knjiga dobiva još veću  svoju vrijednost nakon EP u Danskoj, gdje će zbog načina igranja, vratari doći još više do pokazivanja svoje uloge i vrijednosti.

                                                                                                      Juraj Radovčić

 
Autor: Hrvatski rukometni portal
Članak je pregladan 3263 puta.

Komentirajte ovaj članak